Ja koja pišem ove redove nisam učena da budem vjernik u crkvenom smislu. Kao mlada vjerovala sam onima koji su me učili da Boga nema.Bez Boga je kao bilo lakše, Tata i mama su se brinuli o meni , pa su Tata i
Tito bili
jedini bogovi kojih sam se trebala bojati. Nisam se Tite bojala Tita radi , nego isto tate radi. On nije dao da i najmanju šalu ili vic o titu čujem , a gdje da ispričam ( kao ono sveti Josip lutalica i Jovanka nasmijanka-za to sam dobila jedini šamar od oca ) Dali se tata bojao Tita ili ga je toliko volio -ne znam, no danas to i nije bitno. Davno su umrli i Tito i Tata i tek nakon dosta godina počela sam o njima razmišljati kao odrastao čovjek. Dodavala i oduzimala mane i vrline, sabirala i dijelila djela na dobra i loša i sama bez straha od bilo koga donosila svoj sud. I tako je došlo i do razmišljanja i spoznaja o Bogu.Daleko od toga da sam Tatu ili Titu poistovječivala s Bogom, a nisam ni Boga s vlašću, močju i strahom. I našla sam jedino zajedničko svima trojici , a to je LJUBAV, ljubav s velikim LJ. LJubav koja daje , prioriteno slobodu,LJubav koja prašta, Ljubav koja pomaže, ljubav koja LJUBI. I kada danas razmišljam o MUZAMA , ne mogu da ne konstatiram da je sposobnost za ljubav Božji blagosov , a kako je Ljubav istovremeno i osnovni pokretač humanosti, to sam na svoje stranice- HUMANOST uvrstila među MUZE. Na mojim stranicama pisati ču o humanistima s kojima sam živjela, gotovo ih poznavala i bila svjesna da me Ljube.I mene i sve nas.i sve što živi i sve što postoji. Pa zar je onda bitno ili upitno dali postoji BOG , dali vjerujemo u Boga. Vjera je duboka spoznaja čovjeka iz samoga sebe da nije sam i da je ljubljen. Na žalost mnogi još nisu svjesni tog osječanja,tog istinskog znanja u sebi , pa traže Boga izvan sebe,mole mu se( daj mi ovo , daj mi ono ), vjeruju i čeka ju Ga. A ON je uviek i oduvijek bio ovdje.U nama.Čitam na net-u o Maitreji, slušam ( uglavnom na sahranama ) o dolasku Krista i spasenju i svi zapravo govore ono što znaju-samo ne naju da znaju. I zato je dobra religija -vjera u koju povjeruješ ako sam ne znaš. Evo jedne Maitrejine poruke s net-a.
|
|
Sve je odista lijepo rečeno, kao da je pisao MOJ TATA ili NAŠ TITO. Ja znam da će mnogi osuditi kad njih upoređujem s Bogom ,ali oni to za mene jesu. Svačiji TATA je to za svoje dijete, a Tito nam je isto na neki način bio tata-ili barem učitelj.
 |
Mnogi se ni s ovim neče složiti, kao ne vole Tita, pa Tito bio ovakav pa Tito onaka. Pljuju ga po novinama i na TV, ali još nisam srela čovjeka koji razgovara samo sa svojim prijateljem ili s mnom, a da ružno o Titu kaže. Politika i moda čine svoje ,strah ljudima priječi da kažu, pa čaki i osjete istinu u sebi, no vrijeme će pokazati ono tko još ne zna ili je zaboravio .. Tito je bio veliki Humanist. Da nije nebi mu cijeli svijet na sahranu došao.Imali smo velikog humanog i dobrog tatu, ali smo zaboravili. Imamo i Boga među nama , ali ga ne prepoznajemo. Bog je u svakom od nas ,
a mi ga ne vidimo, mi ga s neba očekujemo. |
|
No srečom postoje humanisti, koji vide Boga i u meni i u svima vama, koji nas ljube i samozatajno i samožrtveno rade i djeluju tako da svi ljudi jednoga dana vide LJUBAV, dožive BOGA. Iako je taj dan još daleko oni uporno , strpljivo i tiho rade , dodajući jednu pojednu kap dok ne stvore more-ocean ljubavi u kojem ćemo svi sretno plivati |
Sretna sam što živim u vremenu ovih humanista , od onih koji šire ljubav do naučnika koji rade za dobro
čovječanstva svijeta.Ne među humaniste ne svrstavam sve naučnike,mnogi rade za novac, mnogi otkriju što slučajno, mnogi rade u grupama, ali one kojima je
dano da svojim umom doprinesu radikalnim promjenama svijeta na dobro ne mogu a da ne svrstam u humaniste , u ljude od MUZA.Takav naš čovjek bio je
Tesla. Do njega svijet je živio u mraku i tišini. Sretna smo zemlja , sretna sam da živim u vremenu takvih humanista koji su s našeg podneblja i zato o njima pišem.( klikni na sliku u zaglavlju)
|
 |
|
Ovo je moj izbor malog broja iz mnoštva velikih
ljudi.Mnogi se možda neće složiti s njim. Mnogo je različitosti
među ovim ljudima,različiti su im i doprinosi svijetu,no mene je
vodila jedna zajednička osobina ovih ljudi a to je LJUBAV.
Ljubav kojom nas vode na putu samoprihvaćanja i samospoznaje
našeg vlastitog Božanstva.Oni su nam dani kao muze da spoznamo
da smoBožja djeca, da smo voljeni i da smo svi isti.-krvavi
ispod kože,blagi u nutrini a tako često opaki i zločesti
jedni prema drugima. Ovim dajem svoj malecki doprinos
osvješćivanju ljubavi, svoju sičušnu kap oceanu sreće.
Vaša Nada |
| |
 |
!
|